UPRAVLJANJE KONFLIKTIMA

" Hrabrost znači ustati i govoriti. 
Hrabrost takođe znači sjesti i slušati.“

Winston Churchill

Vjezba- POkusajte sami sebi da definisite sta rade zivotinje sa slike. 
Odgovorite na pitanja
Kada nastaje konflikt?
Sta mislite, kada pocinju da razmisljaju o tome sta se desava? Objasnite!
Koliko im je vremena potrebno da shvate sta cine jedan drugome?

Kada ponudim ucenicima ili nastavnicima ovu aktivnost najcesci odgovi koje dobijem su- Nikada nismo razmisljali o pristupu konfliktu na ovaj nacin! Pitam se ZASTO?

Upravljanje konfliktima je sve prisutnija tema, naročito u oblasti poslovne komunikacije. Organizuju se brojni treninzi, predavanja i radionice sa ciljem unapređenja komunikacijskih vještina, identifikovanjem problema u odnosima i rada na njihovom rješavanju. Potreba za ovom temom sve je prisutnija otkako se uvijdeo njen značaj za individuu i za njeno radno i privatno okruženje.

Međutim, kako bi imali jasniju sliku ove važne teme valjalo bi početi od razumijevanja samog termina konflikta. U svakodnevnom govoru opisujemo konflikt pridajući mu negativu konotaciju. Govorimo o tenziji u odnosima i zaraćenosti sa obavezno destruktivnim posledicama. Jedan od razloga za ovakav pogled leži u činjenici da je naučno proučavanje konflikata počelo upravo sa ovog gledišta. Vremenom, konflikti su izgubili obavezno negativnu konotaciju i počeli su da se posmatraju kao pojava koja sama po sebi nije ni pozitivna ni negativna. Dakle, konflikti mogu kao potencijal imati pozitivnu i negativnu konotaciju zavisno od toga kako se njima upravlja.

Svi smo imali iskustva biti u konfliktu, sastavni su dio života i možemo reći da su očekivana pojava, možda upravo ovde leži razlog naučnog proučavanja konflikata tokom proteklih pedeset godina. U ovom dugom periodu psihologija, sociologija i druge discipline traže najbolji način za sprečavanje, umanjenje i zaustavljanje istih.

Konflikt je rezultat razlika, a ne razlog njihove pojave

Čitajući različite definicije konflikta možemo izvući ključne riječi: “neslaganje”, “neusklađenost”, “nekompatibilnost” i “neslaganje ciljeva”. Ponekad se u ovakvim definisanjima zaboravlja možda i najbitnije - uvjerenje učesnika konflikta da je nemoguće ili malo vjerovatno razriješiti isti. Ovde valja zastati, jer upravo ovo uverenje je jedno od glavnih faktora koji usmjerava ishod konfliktne situacije ka konstuktivnom ili destruktivnom smjeru. Ne treba izgubiti iz vida da je oblast uvjerenja i percepcije neuskladivnosti ciljeva oblast na kojoj se može raditi i koja se može mijenjati.

Konflikt sam po sebi ne predstavlja problem; nerazrešen konflikt jeste problem.

Uzroci nastanka konflikta su brojni i najčešće se dijele u dve kategorije: subjektivnu i  objektivnu. Objektivni uzroci obuhvataju sve one razloge nastanka konflikta koji leže u “istorijskim činjenicama” u vezi konflikta, sistemu vrijednosti, uvjerenjima, društvenim ulogama, poziciji moći i sl. Posebu pažnju valja posvetiti subjektivnim uzocima kao što su bijes, strah, zabrinutost, nepoverenje, tolerancija na frustraciju i sl. 

Gde je problem i šta sada ?

Bavljenje upravljanjem konfliktima počinjemo od mapiranja. Mapiranje konflikta zahtijevna je tehnika kojom dobijamo informacije o uzroku konflikta, učesnicima, njihovim iskustvima, uvjerenjima, ponašanjima i percepciji. Dakle, mapiranje nam daje jasniju predstavu konfliktne situacije i svih njenih elemenata. Jasno mapirana situacija osnovni je preduslov daljeg rada.

Upravljanje konfliktima uključuje osposobljavanje za primjenu stilova ponašanja u konfliktu zavisno do situacije u kojoj je nastao. Upravljanje konfliktima najvećim dijelom uključuje učenje integrativnog stila ponašanja, tako da se energija i kompetencije učesnika kanališu ka zajedničkom rješenju problema.

Takođe, ne treba izgubiti iz vida da upravljanje konfliktima ne mora značiti i njihovo smanjenje ili eliminisanje. To je samo potencijal koji se uči i uvježbava. Vjerujte mi, nije tesko kada se upustite u proces.... Ohrabrujem vas da probate!